26 Feb Zašto bajke nikada neće izaći iz mode?
Odgovor na ovo pitanje nije baš jednostavan kako se na prvi pogled čini, ali je sigurno da su bajke kao prvo štivo sa kojima se djeca najčešće srijeću jako važne i da one pomažu djeci da shvate kako funkcioniše svijet koji ih okružuje. Iako bajke obiluju motivima koji izlaze iz okvira realnog svijeta, u njima ipak preovlađuju važne poruke koje nam ukazuju na pozitivne primjere i socijalno prihvatljive modele ponašanja i u tome leži njihov značaj.
Bajke pomažu djeci da uvide obrasce ponašanja za situacije koje ih okružuju: pružaju model za sreću, ljutnju, rješavanje konflikata ili radost. Iako su im pri prvom čitanju likovi nepoznati, problemi i osjećanja sa kojima se susrijeću su stvarni. Bajke djeci pružaju način da razumiju svakodnevne situacije, ali i neke zbunjujuće i teške osjećaje koje možda još uvijek nijesu u stanju da artikulišu.
Uz to, brojni stručnjaci tvrde da crno-bijele situacije u bajkama pomažu djeci da se osjećaju prijatno i da ih to čini savršenim za učenje važnih životnih lekcija, poput onih koje imaju veze sa ponašanjem i osnovnim moralnim poukama.
Jednostavno pripovijedanje i likovi u bajkama pomažu djeci da se nose sa neizvjesnošću – a neizvjesnost je ono što djecu čini uznemirenom. Slijeđenjem obrasca “dobro-zlo” u cjelosti, bez obzira na razvoj same priče, bajke pomažu djeci da se osjećaju sigurno i prijatno dok se radnja razvija. Pa čak i ako glavni heroj ili heroina dožive prepreke ili poteškoće na tom putu, djeca se mogu osjećati sigurnom da će priča da se razvija u pravom smjeru.
Suprotno tome, zle maćehe, vještice, trolovi i vukovi koji otežavaju život svima obično pružaju još jednu važnu životnu lekciju. Naučiti djecu da u svijetu postoje zli ljudi nije nužno loše za njih. Mi svojoj djeci ne pomažemo tako što im dozvoljavamo da vjeruju da će svijet u koji ulaze uvijek biti lijep ili da će ih drugi ljudi u svakoj situaciji razumjeti ili se truditi da im pomognu.
Uzmimo za primjer “Ružno pače“ – u ovoj bajci glavni lik je pače koje se ni po čemu ne uklapa u svoju okolinu i kojem se drugi pačići zbog toga rugaju i ne prihvataju ga. Dijete koje prolazi kroz sličnu situaciju lako će se povezati sa osjećanjima ružnog pačeta i razumjeti ih – djeca se često mogu osjećati kao da negdje ne pripadaju, počev od prvog dana u vrtiću ili kada isprobavaju nove aktivnosti. Kroz ovakve knjige oni su u stanju da uče o empatiji i postaje im jasno da je neophodno biti ljubazan. Na kraju, ružno pače se pretvara u predivnog labuda, koji ih uči da ne sude po trenutnoj situaciji ili spoljašnjosti – i još važnije o tome kako svi u životu doživljavamo promjene.
Za mnoge situacije pametno je rješenje potražiti u knjigama – a posebno u bajkama i to ne samo klasičnim. Postoji cijeli jedan segment u psihologiji koji se zove “biblioterapija”, a koji sam lično kao roditelj godinama primjenjivala, a da toga nijesam bila ni svjesna. Tako sam naišla na sjajnju knjigu “Strah od mraka”, autora Hugin Tor Gretarsona u izdanju kuće “Pčelica” koja se bavi jednim od najčešćih strahova kod djece.
Na radionicama Čigrališta ova je knjiga bila prihvaćena s oduševljenjem, zbog sjajne priče, ali i sasvim drugačije atmosfere koju nudi u odnosu na recimo Grimove bajke i sasvim sigurno i zbog sjajnih ilustracija. „Strah od mraka“ nam nudi islandski mitološki svijet u kome žive trolovi i u kojima se zeleni pejzaži sudaraju sa stjenovitim obalama koje su, ako je vjerovati legendi, nastale tako što je sunce okamenilo trolove. Iako mističan i drugačiji, ovaj je svijet potpuno skladan, a ljudi iako ne vide trolove (jer izlaze samo noću) naslućuju njihovo prisustvo. Veza između ova dva svijeta su djeca – zato što njihovo shvatanje drugačijeg ne može da se zaustavi samo na naslućivanju, a njihovo prihvatanje čarobnog budi radoznalost, i najvažnije od svega: zato što su djeca dovoljno hrabra da se bave drugačijim i magičnim. Činjenica da se na kraju knjige ljudski i trolovski svijet upoznaju i na taj način prevazilaze strah koji postoji i kod jednih i kod drugih – važna je poruka koju djeca u najranijem dobu treba da nauče, jer najčešće upoznavanje sa drugačijim uklanja strahove.
Naravno, nijesu sve bajke i svi aspekti bajki sami po sebi korisni i ljekoviti. Često se govorilo o tome da bajke nude stereotipe, okrutne ili nepravedne situacije i da djeca kojima se one čitaju kreiraju obrasce koji nijesu zdravi i prenose ih u odraslo doba. Zato je uloga roditelja, učitelja i nastavnika u odabiru i shvatanju djela presudna.
Konačno, većina stručnjaka koja se bavi dječijim razvojem saglasna je da djeca koja su izložena bajkama mogu imati velike koristi od njih. Bajke se smatraju važnim dijelom dječijeg rasta i razvoja, posebno u kreiranju svijesti i moralnih načela. Bajke nas uče kako da se nosimo sa situacijama koje nam nijesu (uvijek) prijatne, kao i da na zdrav način rješavamo sukobe.
A odrasli koji uživaju u bajkama? Često su (nepravdeno) optuženi da su infantilni i da previše sanjare. Ipak, kako odrastamo korisno je da neki dio bajki ostane sa nama – one nude utjehu i prijatnost prvenstveno zbog toga što su nam toliko poznate, a onda i zbog toga što nas podsjećaju na najbezbrižniji period života, onaj u kome nije bilo žurbe i u kome su se dani završavali u roditeljskom krilu sa još jednom bajkom. Eto, zato bajke nikada neće izaći iz mode.
Autor: Aleksandra Vujisić