19 Dec Petson slavi Božić
Moram priznati da smo djeca i ja mnogo puta obilazili police sa knjigama iz serijala Petson i Findus u knjižarama, a da nikad nijesmo kupili nijednu – uprkos sjajnim ilustracijama i uprkos brojnim priznanjima i preporukama profesionalaca i onih koji čitaju iz ljubavi. Ako bih morala da objasnim zašto je to tako, ne bih umjela – prosto je uvijek postojala neka hitnija hrpica koju smo nosili kući, a Petson i Findus su ostajali za neki drugi put.
„Drugi put“ je konačno došao prije neki dan i jako sam srećna zbog toga. Kupila sam knjigu „Petson slavi Božić“, ponešena prazničnim raspoloženjem kod kuće, ali i onim koje je već uveliko započelo na radionicama Čigrališta – i djeca i ja smo uživali čitajući je.
Autor knjige Sven Nordkvist je rođen u Helsinburgu, primorskom gradu u Švedskoj. Oduvijek je želio da se bavi ilustracijama – ali slično nama dobro poznatom Bobu Živkoviću – nije imao mnogo sreće sa formalnim obrazovanjem – čak ga je nekoliko umjetničkih škola odbilo. Završio je arhitekturu, ali nikada nije odustajao od svojih pasija: crtanja i pisanja, a nakon što 1983. godine osvojio nagradu za knjigu gdje potpisuje i tekst i ilustracije, odlučio je da se pisanju i izradi ilustracija u potpunosti posveti. I nije pogriješio, jer su Petson i Findus donijeli radost milionima djece širom svijeta.
Svijet u ovoj Nordkvistovoj knjizi potpuno je drugačiji od onog spolja. Onaj u kome mi živimo postao je prebrz, preintenzivan, a jedan veliki dio preselio se iz stvarnog u virtuelni svijet. Zato je trenutak kada otvorite njegovu knjigu olakšavajući – u knjizi „Petson slavi Božić“ praznik je potpuno drugačiji od onoga kako ga većina savremenog svijeta poznaje.
Čiča Petson i mačak Findus žive u malom selu u Švedskoj, koje može biti i malo selo u Crnoj Gori ili bilo gdje na svijetu. Za praznike kod njih nema trčanja po trgovačkim centrima ili uniformnih poklona i akcenat nije na njima – važna je zajednička trpeza, prijatelji koji spašavaju proslavu, a pokloni koji razmjenjuju su jo-jo i ljuštilica za krompir, toliko važne sitnice.
Knjiga gotovo kao da potiče iz drugog vremena, ilustracije su pune antikviteta, ali je i priča takva. Kada otvorite ovu knjigu vrijeme staje, ne žurite, samo postojite u ritmu koji dijelite sa ovim neobičnim dvojcem. Relacija ovog dvojca je tek posebna: sam autor je smatrao da ovaj serijal svoju popularnost među djecom duguje upravo odnosu između glavnih junaka. Petson dozvoljava Findusu slobodu, ali mu i pruža dovoljno sigurnosti i stabilnosti, a to je situacija koja idealna i za djecu.
Humor ima posebno mjesto u ovoj knjizi – u situacijama kada se Findus rastuži zbog mogućnosti da ne bude praznične proslave, nekoliko dovitljivih komentara koje izgovara Petson pomoći će da situacija ne postane previše tužna.
Kaže se da najbolje ilustracije govore one što se riječima ne može reći i u ovom slučaju one čine savršenu dopunu odličnom stilu i priči – kroz slike dopunjavamo ono što kroz priču ne možemo saznati. Petson je godinama živio sam i stvari radi na svoj način: vatromet drži u šeširu, a biber u korpi na biciklu – logično. I ovo je još jedan primjer da ni Petson ni Findus ne pripadaju svakodnevnom svijetu i da je u njihovoj oazi sve drugačije.
Zahvaljujući ilustracijama gotovo da možemo osjetiti miris praznične trpeze ili treperenje svjetiljki na jelci. Slika na posljednoj stranici gdje je prikazan Findus u Petsonovom krilu pojačava opšti osjećaj topline, kako za djecu tako i za odrasle (mame, tate, vaspitače, učitelje), jer će ih sigurno podsjetiti na neke stare praznike koje su i sami provodili u roditeljskom krilu. A davno smo rekli da u najboljim knjigama za djecu podjednako uživaju i odrasli. 😊
Poruka djela je jako lijepa – knjiga me podsjetila na izreku da je „potrebno selo da bi djeca porasla“. U ovom slučaju selo je na najbolji mogući način pomoglo da Petson i Findus organizuju zabavu (koja se zamalo nije održala zato što je Petson povrijedio nogu), a da opet nimalo nijesu poremetili njihov ritam i prazničnu tradiciju.
Konačno, ono što ovu knjigu čini drugačijom više je i od lijepe priče i ilustracija – posebnom je čine kombinacija humora i osjećanja koje u čitaocu budi. Svijet prikazan u ovoj priči je gotovo nadrealan, ali je oslikan kroz pravu ljubav i pažnju koju glavni junaci dijele. Činjenica da autor potpisuje i tekst i ilustracije pruža sklad, pa je toplo preporučujem, a sigurna sam da će brzo i ostali naslovi Svena Nordkvista postati dio moje biblioteke – dugujem to djeci oko sebe i djetetu u sebi.
Aleksandra Vujisić