Sa približavanjem nove školske godine nas neke odrasle u Čigralištu uhvatila je nostalgija, pa smo krenuli da prelistavamo svoje stare knjige i da ih čitamo podmlatku, da planiramo radionice na kojima ćemo ih predstaviti i da se prisjećamo uzbuđenja kada smo te knjige u djetinjstvu otpakivali. Tako smo se prisjetili i serijala „Pet prijatelja“ britanske autore Enid Blyton koji smo sa zadovoljstvom čitali tokom ljetnjih raspusta decenijama unazad.
I taman kada smo se pripremali da na (poduži) spisak knjiga koje treba kupiti dodamo i prvu knjigu iz ovog čuvenog serijala – „Pet prijatelja na ostrvu s blagom“ – dobili smo je na poklon (neki nas prijatelji baaš dobro poznaju). Ova sjajna knjiga objavljena je 1942. godine, a radnja romana prati avanture četvoro djece: Džulijana, Dika, En i Džordžine (koja više voli da je zovu Džordž) i psa Timotija (Tima). Zanimljivo je da je autorka namjeravala da napiše najviše 8 knjiga o ovim junacima, ali je zbog velike zainteresovanosti stvorila čak 21 roman. Pronašli smo podatak da ukupna prodaja premašuje 100 miliona primjeraka i gotovo svaka od knjiga je doživjela televizijsku ekranizaciju.
Način na koji autorka gradi likove jako je važan, naročito imajući u vidu da je ovo prva knjiga obimnog serijala. Zato je način na koji su likovi na početku predstavljeni i više nego dobar: glavni likovi su izgrađeni tako da ih lako možemo zamisliti i kasnije pratiti njihov razvoj. Tako je dvanaestogodišnji Džulijan predstavljen kao empatičan dječak koji se svojom zrelošću od početka nameće kao vođa petorke. S druge strane, njegova desetogodišnja sestra En predstavljena je kao nemoćna djevojčica koja i dalje najviše voli da se igra lutkama (ovdje moramo istaći da ono što nam na trenutak umanjuje način građenja likova – i radnje – jesu povremene stereotipne situacije u podjeli muških i ženskih likova, ali imajući u vidu da je knjiga nastala prije 80 godina i da ove situacije nijesu česte nije nam pokvarilo opšti utisak). O njihovom najmlađem bratu – jedanaestogišnjem dječaku Diku najmanje saznajemo u prvoj polovini knjige, ali kasnije nas impresionira svojom hrabrošću.
Na kraju, tu je je njihova sestra od strica koji ih uvodi u avanture: jedanaestogodišnja Džordž, snažna, tvrdoglava djevojčica koja insistira na tome da voli da se oblači kao dječak. Početak njenog druženja sa braćom i sestrom ne obećava da će postati pravi prijatelji, ali postepeno upoznavanje dovodi do toga da uviđaju kako imaju brojne zajedničke osobine. Prvi znak da su zadobili njeno povjerenje jeste kada ih Džordž upozna sa svojim najboljim prijateljem – psom Timom, a potom i njihov odlazak na ostrvo. Buntovna i za doba u kojem je njen lik nastao neobična djevojčica, Džordž nas je osvojila time što je ispod maske “mangupa” brižna i odana porodici i prijateljima. A kada smo kod odanosti, moramo neizostavno pomenuti i petog člana družine – psa Timotija (Tima). Tim je simpatični mješanac smeđe boje, beskrajno odan Džordž, kako u nevolji tako i u mirnim radobljima.
Činjenica da je radnja romana predvidljiva nimalo ne umanjuje uživanje u njemu – a pritom treba imati na umu da je pisan za djecu. Prvih par poglavlja opisuje djecu koja uživaju na odmoru u prelijepom primorskom selu. Priča se postepeno usložnjava kada pet prijatelja kreće u posjetu olupini i potom ostrvu – što pruža lagan prelazak sa odmora na avanturu. Stvarna avantura započinje otkrivanjem olupine, prije nego što glavni junaci pronađu mapu i kada se pojavi treća strana – ona koja komplikuje sve, jer želi da kupi mapu. Prije nego što ostrvo bude prodato, članovi/ce simpatične družine imaju taman toliko vremena da pronađu zlato prije nego što priča dosegne vrhunac i to na već dobro poznati način u kojem su tragači zarobljeni.
Radnja jeste jednostavna, ali efikasna. Ispričana je na način koji „uvlači“ u priču toliko da prosto želite da budete dio nje. Ipak, ono što se meni lično nije dopalo jeste motivacija negativca za kupovinu ostrva koju nećemo dalje analizirati kako vama koji želite da pročitate ovu knjigu ne bismo previše otkrili.
Vraćajući se na gore pomenutu nostalgiju. 😊 Mojim djevojčicama od 8 i 6 godina se knjiga dopala i s nestrpljenjem su čekale nastavak čitanja (kako je poklon dobila mlađa koja još uvijek ne čita samostalno knjige ovog obima, starija je uzimala krišom od nje i „odmicala“ po koje poglavlje) što me jako obradovalo, jer su meni lično ove knjige pružile mogućnost da se prisjetim bezbrižnosti sopstvenog djetinjstva. Lokacija na kojoj se priča odvija sama po sebi vraća u ono magično doba naših života u kojem se napuštena mjesta u tren pretvaraju u lokacije sa bezbroj mogućnosti za avanturu, a ako tome dodamo ljetnju bezbrižnost u staroj kući – prva asocijacija je djetinjstvo. Oluja je tu tek kratko, da podsjeti da ima i onih drugačijih momenata i da avanturu učini još uzbudljivijom. Ako tome dodamo zanimljivu radnju i stil pisanja koji drži pažnju – uživanje u knjizi je zagarantovano, a roman idealan za maštanje i vraćanje današnjih mališana u neka srećnija, sporija, drugačija vremena u pratnji onih koji su dobrobiti tog vremena osjetili – njihovih roditelja.
