14 Feb Nimalo grozna knjiga

“Krenuo mišić u šetnju kroz gust i taman gaj.

Vide ga lija – za nju je on dobar zalogaj.”

Koliko puta smo svi krenuli u šetnju kroz gust i taman gaj, dok nas promatra neko za koga možemo biti “dobar zalogaj”? Kako najbolje objasniti djeci na koji način možemo prevazići strašna bića i prepreke koje djeluju izazovno? Sigurni smo da knjige i ovdje mogu biti velika pomoć, a još sigurniji da je „Grozon“ kao stvoren za prenošenje ovakve poruke.

 “Grozon” je sjajno napisana priča u stihovima, podjednako poučna za djecu i odrasle, prvi put objavljena 1999. godine. Knjigu je napisala Džulija Donaldson po malo poznatoj narodnoj priči, a ilustrovao je Aksel Šefler. Ubrzo po objavljivanju ova knjiga je okarakterisana kao “moderni klasik”, a autorka je dobila Zlatnu nagradu „Smarties“ (ekvivalent nagradi „Booker“ za dječiju književnost) i nagradu Plavi Petar. Od dana objavljivanja do danas knjige o Grozonu prevedene su na 76 jezika, prodate su u više od deset miliona primjeraka, a ovaj neobični šumski lik prešao je iz dječije literature i na film, u pozorište, muziku, među dječije igračke i hranu, a ima i svoj sajt.

I zašto je „Grozon“ drugačiji od mora drugih priča o čudovišnim bićima?

Prvo, zato što je Grozon strašan, ali nije zastrašujući. Opasnost od toga da pojede miša i ostale stanovnike šume stalno postoji, ali protiv nje se može i to argumentima u rimi.

Miš je poseban lik. Istina je da je miš najviše ugrožen jer njega vrebaju sve ostale životinje u šumi, od lisice, preko sove do samog Grozona – ali djeca ne mogu da osjete tu opasnost jer su impresionirana njegovom dovitljivošću.

Jednostavne rime i njihovo ponavljanje čine ovu knjigu zabavnom za čitanje i to za čitanje naglas.  Opasnost koja za miša dolazi od gotovo svake životinje koju sretne u šumi ublažena je upravo ovim rimama, koje djeca lako uče i uživaju u njima.

Ilustracije daju posebnu vrijednost ovoj knjizi – radnja se dešava preko dana kako bi umanjila strah,  boje su žive, a likovi topli i podsjećaju na ilustracije klasičnih bajki.  

„Grozon“ je basna sa elementima fantastičnih priča – sa djecom se može razgovarati o značenju basni, a pouka priče biće im posebno draga.

Na kraju, izmišljeni lik Grozon može podstaći djecu da zamišljaju i crtaju svoje likove – zastrašujuće ili ne – što maštu razvija na poseban način.

Ja sam lično uživala čitajući knjigu, sa mojom djecom i drugarima na „Nimalo groznoj radionici“ koju je Čigralište nedavno organizovalo. Priča nas je podstakla da osmislimo igricu, da razgovaramo i napravimo „točak za priču“ – zanimljivu tehniku koja djeci dozvoljava da interpretiraju i dorađuju priču na svoj način, a naša učesnica Silvia M. Je još tokom radionice sama nacrtala Grozona. Zato se posebno radujemo nastavku ove priče „Grozonovo dete“ i već smišljamo aktivnosti u kojima ćemo tada učestvovati – sigurna sam s istim uživanjem.

Aleksandra Vujisić