17 Oct Naučno dokazana veza između čitanja u ranom uzrastu i moždanih aktivnosti kod djece
Novopečeni roditelji često dobijaju savjete da djeci počnu da čitaju u ranom uzrastu i da im čitaju često – sve u nadi da će pomoći jezičkom razvoju djece i dugoročno im pomoći da zavole čitanje.
Sada su dostupni naučni dokazi koji potvrđuju da je čitanje u ranom uzrastu povezano sa razlikama u aktivnostima mozga koje podržavaju vještinu čitanja.
“Uzbuđeni smo što možemo po prvi put pokazati kako čitanje u jako značajnom razvojnom periodu prije vrtića može imati značajan i mjerljiv uticaj na to kako dječiji mozak obrađuje priče i može pomoći da se predvidi uspjeh u čitanju”, kaže autor istraživanja ljekar John Hutton iz Medicinskog centra Dječije bolnice u Sinsinatiju (SAD).
“Od posebnog su značaja područja mozga koja podržavaju mentalnu sliku, koja pomažu djeci da “sagledaju priču” van slika, potvrđujući neprocjenjivu ulogu mašte,“ dodaje Hutton.
Profesionalna udruženja pedijatara i grupe koje promovišu značaj čitanja preporučuju roditeljima da djeci čitaju od rođenja kako bi podstakli rano učenje i stvorili veze u mozgu koje mogu da podstaknu jezički razvoj. Međutim, ovo je prvi direktni dokaz kako čitanje podstiče razvoj mozga.
Da bi istražili kako čitanje utiče na mozak predškolske djece koja podržava vještinu čitanja, dr Hutton i njegove kolege su napravile studiju koja je obuhvatila 19 zdravih predškolaraca, od kojih je 37 odsto dolazilo iz domova sa niskim primanjima.
Roditelji/staratelji su popunjavali upitnik kojim se mjeri kognitivna stimulacija koju djeca imaju kod kuće. Upitnik je istraživao 3 oblasti: čitanje djetetu (uključujući pristup knjigama, učestalost čitanja, raznovrsnost knjiga); interakciju između roditelja i djece (razgovor i igru); učenje različitih vještina (poput brojanja ili razlikovanja oblika).
Djeca su potom prošla snimanja na magnetnoj rezonanci koja su mjerila moždanu aktivnost dok su djeca slušala priče prilagođene uzrastu. Tokom snimanja djeca su bila budna i nije bilo vizuelnih stimulansa. Istraživače je interesovalo da li će uočiti razlike u djelovima mozga koje podržavaju razumijevanje priča.
Rezultati su pokazali da u slučajevima gdje se djeci kod kuće puno čita postoji aktivacija specifičnih djelova mozga koji podržavaju semantičke procese (razumijevanje jezika). Ovi djelovi mozga su kritični za verbalno izražavanje i kasnije za uspješno čitanje.
Djelovi mozga zaduženi za mentalne slike pokazali su posebno snažne aktivnosti, sugerišući da vizualizacija igra ključnu ulogu u narativnom razumijevanju i spremnosti za čitanje, omogućavajući djeci da “vide” priču.
“Ovo postaje sve važnije kako djeca prelaze sa knjiga sa slikama na čitanje knjiga koje ih ne sadrže, gdje moraju da zamisle šta se dešava u tekstu”, rekao je dr Hutton.
Povezanost između izloženosti čitanju kod kuće i aktivnosti mozga ostala je na snazi i nakon što je dodat podatak o prihodima domaćinstava iz kojih djeca dolaze.
“Nadamo se da će ovaj rad inspirisati dalja istraživanje veze između zajedničkog čitanja i razvoja dječijeg mozga, kako bi se poboljšale intervencije i identifikovala djeca koja su u riziku za poteškoće što je ranije moguće. Na taj način povećavaju se šanse da budu uspješni u predivnom svijetu knjiga,” Dr Hutton je zaključio.
Tekst prevela: Aleksandra Vujisić
Izvor: https://www.sciencedaily.com/releases/2015/04/150425215617.html