03 Nov Da li se plašite mraka? Onda obavezno pročitajte „Strah od mraka“
Jako volim knjige koje se nenametljivo pojave u našoj kućnoj biblioteci i postanu nam omiljene. Moram priznati, volim i one koje mi drugi preporuče ili me očaraju sjajnim ilustracijama na prvi pogled i nema mi druge nego da ih spasim sa polica knjižare i odnesem kući. Volim i knjige koje dobijemo na poklon, i mi odrasli i naša djeca, pa nam kao neočekivani sunčan dan poprave raspoloženje i postanu nam dobri prijatelji – ali ipak, ove knjige kojima „damo šansu“ ali ne očekujemo previše od njih su posebne. Kao đak koji je u početku miran i povučen, ali onda kada ga upoznate on zablista – e, takva je knjiga „Strah od mraka“, autora Hugin Tor Gretarsona, sa sjajnim ilustracijama koje potpisuje Vladimiro Rikovski.
Atmosfera koju ova dječija knjiga nudi potpuno je drugačija od one koju nude Grimove bajke, ili djela savremenih evropskoh ili autora iz regiona – ona nam nudi islandski mitološki svijet u kome žive trolovi i u kojima se zeleni pejzaži sudaraju sa stjenovitim obalama koje su, ako je vjerovati legendi, nastale tako što je sunce okamenilo trolove. Iako mističan i drugačiji, ovaj je svijet potpuno skladan, a ljudi iako ne vide trolove (jer izlaze samo noću) naslućuju njihovo prisustvo. Veza između ova dva svijeta su djeca – zato što njihovo shvatanje drugačijeg ne može da se zaustavi samo na naslućivanju, a njihovo prihvatanje čarobnog budi radoznalost, i najvažnije od svega: zato što su djeca dovoljno hrabra da se bave drugačijim i magičnim.
To su lijepe poruke i sigurno same po sebi daju vrijednost ovoj knjizi, ali ono što je još zanimljivije jeste svojevrsna zamjena uloga: ovo nije priča o ljudima koji se skrivaju od trolova, već o trolovima koji ne izlaze mnogo iz svog noćnog svijeta u koji su se ušuškali, jer se plaše da će se na sunčevom svjetlu pretvoriti u kamen, ali i zato što se plaše ljudi. Dakle, iako je strah obostran, ovog puta ga ne gledamo iz ljudske već iz perspektive trolova.
Kako to obično biva, razrješenje situacije potiče iz nevolje koja će zadesiti najmlađe trolove – i u njoj će onaj maleni trol koji se najviše plašio mraka i izlaska iz pećine ispasti jedan od najhrabrijih. On ne samo da će izaći iz pećine i pomoći da se nevolja riješi, već će učiniti da se dva svijeta (ljudski i trolovski) bolje upoznaju i samim tim prestanu da strahuju jedni od drugih – a to je obično način da prevaziđemo sve svoje strahove, zar ne?
Moje su djevojčice uživale u čitanju ove knjige toliko da smo je već prvog dana čitale dva puta, a pored lijepe priče, tome su sigurno doprinijele i ilustracije. Na ovim su stranicama prisutni kontrasti između mračnih boja i vedro oslikanih situacija, a kao i sama priča – potpuno su drugačije jer nam prenose dio islandske magije i njihovog folklora.
Još jedna jako pozitivna strana ove knjige je što ako imate predškolarca ili mlađeg školarca koji odbija da spava u sobi bez svjetla ona može da pomogne. Razgovarajte sa svojim djetetom o postupcima glavnog junaka i podstaknite ga da vam ispriča zašto je mali trol prestao da se plaši mraka. Sigurni smo da će djeca odmah shvatiti poruku – jer kao i u ovoj priči – oni su veza između stvarnog i magičnog i zbog toga sve odmah razumiju.
Aleksandra Vujisić