Ako većini ljudi pomenete Roalda Dala možda neće odmah shvatiti o kome govorite, ali ako pomenete „Čarlija i fabriku čokolade“ ili „Matildu“ većina će vam reći da su gledali filmove ili bar čuli za njih. Manji broj njih će reći i da su ih čitali i njih dobro čuvajte. 😊
Šalu po strani, Dalove knjige su sjajne, a počeo je da piše sasvim slučajno. Dal je bio pilot i učestvovao je u II svjetskom ratu. Nakon što je preživio pad aviona 1942. godine Dala su zamolili da napiše tekst o tom iskustvu, a nakon toga je počeo da piše i za djecu. Neke od njegovih knjiga svrstane su među omiljena djela za djecu i mlade napisana u 20. vijeku, a neka su dio obavezne školske lektire ne samo u njegovoj rodnoj Britaniji već i širom svijeta.
„Riznicu Roalda Dala“ sam nekada davno čitala na engleskom jeziku i imala zadovoljstvo da uživam u Dalovom izrazu na jeziku na kome je stvarao. Verzija koju je izdao „Beli put“ iz Beograda stigla je do mene ove godine i iskreno – čini mi se da sam joj se obradovala taman koliko i moja djeca (a možda i malo više).
Težak je zadatak jednostavno predstaviti ovu knjigu – ali pokušaću da podijelim svoje impresije. Čine je odlomci iz Dalovih romana, pisama, eseja, kao i pjesme koje su prvi put objavljene u ovom izdanju. Bez obzira na to da li ste već čitali Dalova djela ili se prvi put srijećete sa njim – ovaj vas izbor ne može razočarati.
Knjiga je podijeljena na četiri cjeline:
„Životinje“
„Čarolija“
„Porodica, prijatelji i neprijatelji“ i
„Važne stvari“.
U pisanju Roalda Dala po meni – sve je važno. Njegova djela ne vole svi, jer prosto rečeno i nijesu za svakoga. Pored brojnih djela koje obiluju toplinom, Dal se od ostalih značajnih dječijih pisaca koji su stvarali u 20. vijeku izdvaja po tome što se ne plaši da te tople elemente kombinuje sa tamnim, na momente i surovim. Današnja književnost za djecu kao jedan od imperativa ima političku korektnost, a u Dalovim djelima tu nije bilo kalkulacija. Dal se, sudeći i po odlomcima iz „Riznice“ ne plaši mračnog humora ili surovosti i ponekad njegova djela kao da na momente pokazuju sličnosti sa klasičnim bajkama. Jedan od primjera su i njegove verzije „Crvenkape“ ili „Tri praseta“ koje se nalaze u ovoj knjizi. Da nas podsjeti da Dal itekako umije da piše o čaroliji djetinjstva na naivan način, „Riznica“ nam nudi „Kestene“ koji će nas vratiti u onaj svijet u kome je igra najvažnija i u kome se mi odrasli prisjećamo onoga što djeca dobro znaju – da male stvari daju svemu smisao. I baš zato – služeći se riječima iz predgovora koji je priredio Tom Mašler – možemo zaključiti: „Ovo je književnost u najboljem smislu te riječi.“
