Neke su knjige čista poezija – a među njima i „Put vjetra“ autora Cao Vensjena, koju je ilustrovao Aleksandar Zolotić, a izdao „Kreativni centar“ iz Beograda.

Ono što me je prvo privuklo ovoj knjizi jesu predivne ilustracije koje su toliko žive da možete osjetiti put glavnog junaka – vjetra – a čim otvorite knjigu imate osjećaj kao da ste dio same priče. Autor ilustracija bavi se i animiranim filmovima, pa ova živost nimalo ne iznenađuje. Moje su kćerke bile toliko oduševljene ilustracijama, da su već iste večeri kada nam je stigla knjiga krenule i same da crtaju.  A ilustracije, iako jedinstvene u stvaranju posebne atmosfere i vješte u „uvlačenju“ u priču na svakoj strani nude nešto novo i neponovljivo. Garantujemo vam – kada okrenete stranicu na kojoj djevojkama vjetar nosi suncobrane gotovo da možete osjetiti žamor, smijeh, zvuke vjetra, a na stranici na kojoj su nadaleko poznata procvjetala stabla trešnje do vas kao da stiže i miris. 

Sama priča da se tumačiti sa više aspekata – i svaki je na svoj način značajan. Neobično za većinu (evropske) dječije literature glavni lik je vjetar, koji baš kao i ljudi mijenja ponašanje, pa je od veselog, nestašnog i sopstvenom snagom iznenađenog do kraja knjige postao osjećajan i brižan. Vjetar u ovoj knjizi i obnavlja i ruši, okrutan je, ali je i blag – a ove promjene ostavljaju prostor za razgovor sa djecom o osjećanjima, ponašanju, o odnosu priroda – čovjek, ali i na mnogo jednostavijem niovu o vjetru i ostalim prirodnim pojavama.

Ova sjajna slikovnica je dio edicije „Sjeme kineske priče i cvjetovi svjetske ilustracije“ koju izdavač opisuje kao jedinstvene. Kažu nam da je su „Ilustratori iz raznih zemalja i regija svijeta pozvani da ilustruju priče najznačajnijeg savremenog kineskog pisca književnosti za djecu Cao Vensjuena. U rukama umjetnika različitih kultura iz tih sjemena kineskih priča punih mudrosti klijaju i otvaraju se prijelepi cvjetovi djetinjstva.“ Izdavač je naznačio da je slikovnica namijenjena uzrastu 4-7 godina, ali u njoj će sigurno uživati i starija djeca. 

I na kraju, kada smo djeca i ja završili ovu knjigu ostalo je bezbroj lijepih impresija, onaj osjećaj koji se nakon stvarnih umjetničkih djela teško da opisati. Ali ono čime bih voljela da zaključim ovaj osvrt jeste to da je „Put vjetra“ po svim kriterijumima odlična slikovnica. Priča je lijepa, pristup na koji je poruka poslata više nego inovativan, glavni junak je drugačiji od onih koje uobičajeno nalazimo u dječijoj literaturi, a uklapanje priče i ilustracija savršeno. I zbog svega toga jedva čekamo da je predstavimo našim drugarima na radionicama.

Aleksandra Vujisić