Vjerujemo da vam je do sada jasno koliko ističemo značaj čitanja u ranom uzrastu – u pomoć nam često priskaču naučni tekstovi koji to potvrđuju, a koje sa zadovoljstvom objavljujemo na našem sajtu i društvenim mrežama. Sigurni smo i da osjećate emocije koje dijelimo sa vama, bilo da organizujemo radionice ili online čitanja priča. Zato smo ovog puta odlučili da podijelimo i neke lijepe trenutke iz ciklusa radionica “Ljetnje pričaonice za izuzetne dječake i djevojčice” koji smo realizovali u periodu 5. juna – 3. Jula i vama koji još nijeste učestvovali kroz njih pokažemo kako zajedno otkrivamo čudesa čitanja i stvaranja. 

U okviru ovog ciklusa radionica umjesto planiranih 9 održali smo 5 radionica, razumjećete – opravdano – budući da smo zabrinuti epidemiološkom situacijom skratili trajanje programa. Prvu radionicu smo posvetili Galieu Galileju, koga smatraju tvorcem savremene astronomije. Na toj smo radionici čitali priče o ovom velikom naučniku, ali i učili o svemiru, šta je to astronomija i koliko je važna. Rječnik smo bogatili na nenametljiv i duhovit način, pa smo na primjer saznali da je inkvizicija strašni sud, a da konzervativci nijesu ljudi iz konzerve – iako nam to prvo pada na pamet. 😊 

Bilo je i jako emotivnih momenata – pa je tako našoj dragoj Simoni V. (6) ispao zub i tako smo poveli razgovor o tome da li vjerujemo u Zubić vili, učeći se da je važno da lijepo I kulturno razgovaramo čak i kada ne razmišljamo na isti način. Moramo primijetiti da je smo ovdje po pravilu imali dva “tima” – malo mlađe drugare koji vjeruju u Zubić Vilu i one malo starije koji su već “veliki” za to, ali smo uspjeli sa velikim uvažavanjem da razmijenimo mišljenja. Razgovarali smo o mnogim pojavama u svemiru, pa tako i gravitaciji koju su neki drugari već znali da objasne praktičnim primjerom, a na kraju smo napravili model Sunčevog sistema koji će nam pomoći da lakše pamtimo naučeno.

Sljedeće sedmice pričali smo o starom Rimu i zaključili da je život starih Rimljana bio jako zanimljiv, baš kao i svaki period u kojem se stvaraju važne i velike stvari, a čega često oni koji ih stvaraju nijesu ni svjesni. Drugari su sami zaključili da našim radionicama ne putujemo samo kroz prostor već i vrijeme, a sa zadovoljstvom su o ovom periodu učili kroz posebno osmišljen kviz o drevnom Rimu. Drugari su imali sopstvene ideje i asocijacije na ono o čemu smo razgovarali – tako im je akvadukt ličio na most, forum ih je asocirao na foru, a svi smo bili smo saglasni oko toga da toge  tunike i danas možemo nositi. Jako nam je zanimljiva bila arhitektura starog Rima, a kada smo napravili Koloseum shvatili smo da tako najbolje pamtimo kakva je to građevina. Ova radionica bila je savršena prilika da naučimo koje su to stvari stari Rimljani napravili, da ih koristimo i danas.   

Treću radionicu planirali smo dan prije zvaničnog početka ljeta, pa smo odlučili da  razgovaramo o ovom – mnogima omiljenom – godišnjem dobu i čitamo o avanturama omiljenih podvodnih junaka, Nema i Dori. Impresioniralo nas je koliko drugari znaju o ljetu – od toga kada počinje do toga šta se dešava sa prirodom tokom ovog godišnjeg doba, a na kraju smo zaključili da svi najviše volimo da ga provedemo na moru. To nas je podstaklo da čitamo o morskom svijetu, strujama, okeanima i značaju očuvanja vodenog sistema na Zemlji. Na zabavan način smo naučili važne stvari, a kako nas ljeto najviše asocira na opuštanje – opustili smo se kroz likovno izražavanje na kraju radionice I to sve na svježem vazduhu. 

Četvrta radionica našeg ciklusa bila je posvećena književici Agati Kristi. Kroz tematsku igru otkrili smo da nije lako biti detektiv, a da književnica nije žena koja radi u knjižari već ona koja piše knjige. Za razliku od nas velikih, drugari nijesu znali ko je Herkul Poaro, ali smo zaključili da je zanimljiv i po mnogo čemu upečatljiv. Razgovarali smo o razlikama između njega i savremenih detektiva, a priča o Agati Kristi nam je pomogla da se podsjetimo koliko su kreativci i stvaraoci važni za svijet u kome živimo. Saznali smo da su roditelji nekih od naših drugara i sami umjetnici, a da su neki “šefovi”, pa razgovarali o izboru zanimanja i poštovanju različitih izbora i afiniteta. Na kraju smo napravili detektiva/detektivku i zaključili da su pred nama sjajne karijere! 😊

Pratili smo sve vrijeme epidemiološku situaciju i odlučili da radionice završimo petom radionicom (što se pokazalo kao sasvim opravdano, budući da su sljedeće sedmice odlukom nadležnih privremeno zatvoreni vrtići i boravci za djecu školske dobi). Ova radionica bila je posvećena Leonardu da Vinčiju – genijalcu koji je bio slikar, izumitelj, muzičar i u svakoj od ovih oblasti ostavio pečat.  Čitajući o njemu zaključili smo da umjetnici i izumitelji imaju mnogo toga zajedničkog – a najvažnije radoznalost prema svemu što ih okružuje. O da Vinčijevim djelima smo učili kroz igru, a kako se dosjetio da izumi padobran učili smo na praktičnom primjeru – modelu njegovog padobrana, koje su drugari – u duhu umjetničke slobode o kojoj smo razgovarali – oslikali na jedinstven način.  

Kada smo započinjali naš ciklus radionica, obećali smo da ćemo sami napisati priču – pa smo se potrudili da drugare ohrabrimo da u toku ove radionice sami osmisle priču o Leonardu da Vinčiju. Na ovu, prvu autorsku priču naših polaznika-ca smo posebno ponosni. Na ovaj način ne samo da pomažemo njihovo izražavanje i kreativnost, već i podstičemo rad u grupi, poštovanje drugih i jačamo samopouzdanje.  Našu zajedničku priču možete poslušati na sljedećem linku: http://bajke.me/izuzetni-djecak-leonardo-da-vinci-autorska-prica-polaznika-ca-radionica-nezavisnog-kreativnog-projekta-cigraliste/

Iz svega što smo napisali sigurno vam je jasno da zanimljive i korisne stvari učimo na djeci zabavan način – što je za uzrast kome su posvećene radionice od presudnog značaja. Aktivnosti koje smo osmilili podsticale su lijepo izražavanje i jačale pažnju, koncentraciju i finu motoriku, a svaka radionica sadrži aktivnosti za koje plan i pripremu sprvodimo nedjeljama unaprijed. Ipak, ona što s radošću moramo reći jeste da uz veliki trud, rad i pripremu ono što naše radionice čini posebnim jesu posebne emocije. Svaki rezultat za koji nam roditelji kažu, bilo da se radi o tome da kod djeteta primjećuju bogatiji rječnik, veće interesovanje za čitanje, slikanje, kreativnost, pregršt novih informacija sa kojima dođu kućama, ponos zbog vrijedno stečenih diploma ili porast samopouzdanja u kontaktu sa djecom (i drugim odraslima) – ono što nama puni srce jesu osmjesi i pozdravi naših drugova i drugarica, pa makar bili i na distanci. 😊

Jedva čekamo da sve ovo prođe pa da se ponovo zagrlimo – a do tada, spremamo nova iznenađenja, sve u sebi pjevušeći: naši drugari su najbolji drugari! 

Aleksandra Vujisić