06 Feb O lijepim manirima i jednoj sasvim posebnoj školi

Postoji više načina da djecu naučimo lijepim manirima i lično najviše vjerujem u onaj kada djeca o manirima (ili bilo kojoj drugoj temi) uče kroz primjer. Ipak, nekada nije loše sve to potkrijepiti i divnim knjigama sa istim takvim ilustracijama, a knjiga „Škola lijepih manira gospođice Mile“, autora Džejmsa Meklejna (prevela i izdala Laguna) to zaista jeste.

Nemojte da vas naslov zavara i da unaprijed zaključite da je ovo teško štivo za djecu – skup pravila o tome kako se slažu salvete i escajg ili jede riba. Ova knjiga jeste vrsta bontona za djecu, ali je ona vrsta knjige koja će djeci pokazati da lijepo ponašanje čine sve one sitne i krupne stvari koje možete reći ili uraditi jedni za druge, a koje će pokazati da brinete o njima i sebi. A kada djeca te primjere zapamte – ovaj svijet će malo po malo postajati bolje mjesto za sve nas.

Čini mi se da je ova knjiga stigla u pravo vrijeme – i sam autor je izjavio da je 2017. kada je knjiga nastala primijetio da su ljudi sve manje ljubazni jedni prema drugima, „od prolaznika na ulici do političara širom svijeta“. 

Glavni junak ove knjige rakun Vaso (Vasa) na početku knjige je pravi anti-heroj, sve ono što ne želimo da djeca budu. On nema lijepe manire: nikada ne govori ni “hvala”, ni “molim”, ne pomaže drugima i ne izvinjava se ako npr. nekog slučajno nagazi ili uradi nešto pogrešno. Zašto sam onda odlučila da je kupim djeci i da je koristim na radionicama koje “Čigralište” realizuje? Zato što do kraja ove knjige Vaso doživljava veliku promjenu.  

Rakun nevaspitanko jednoga dana će naići na školu gospođice Mile u kojoj će se ova situacija promijeniti. Iako je slučajno naišao na nju, ova škola će mu ponuditi baš ono što mu je neophodno: od vježbaonice lijepih manira, preko laboratorije za pažljivo slušanje do učionice u kojoj će učiti istoriju manira.

I dok Vaso prolazi kroz sve ove predmete, učiće o lijepom ponašanju: da je neophodno da sačeka svoj red, da mora ljubazno pitati da li može da se pridruži igri ili ne govori punih usta.  Njegovo iskustvo u ovoj školi završava se Danom fer-pleja, gdje Vaso ima priliku da pokaže šta je naučio.

Svaka stranica ove knjige vrvi od različitih likova koji prolaze kroz razne situacije u kojima su lijepi maniri neophodni. Koliko je samo divno vidjeti da lijepi maniri mogu pomoći i u savladavanju stidljivosti: na stranicama ove knjige nailazimo i na stidljivu kornjačicu koja najviše voli da se zavuče u svoj oklop, ali će zahvaljujući jednoj uviđavnoj žirafi i to uspjeti da prevaziđe. Upoznaćemo i polarnog medvjeda i zeca koji se drugarski smjenjuju na ljuljašci i još bezbroj živopisnih likova koji djecu upoznaju sa primjerima lijepog ponašanja.

Važne poruke kojim se ovaj jedinstevni bonton za djecu bavi prenešene su na duhovit, ali ubjedljiv način, a knjiga je posebna i zato što je djeca mogu sama čitati, dobro je štivo pred spavanje – a kako su naše radionice pokazale, sasvim lijepo se može koristiti i za rad u grupi. Mi smo na osnovu nje osmislili igricu i na kraju radionice zaključili zašto je lijepo ponašanje važno – a kada djeca to shvate, lijepi maniri prirodno dođu.

Aleksandra Vujisić