07 Jan Tetka grozna
“Tetka grozna” je prva knjiga Davida Walliamsa koju sam kupila djeci i da budem iskrena privuklo me poređenje sa velikim Roaldom Dalom (već vam je jasno da njega volimo porodično). Moram priznati da sličnosti postoje: tu su zlikovci, dovitljiva djeca u glavnoj ulozi, s vremena na vrijeme mračni humor i i prije svega odlična priča koja djeci (a i odraslima) drži pažnju. Ipak, ono što se na prvo čitanje da primijetiti jeste odsutnost moralne oštrine koja krasi Dalova djela i surovost koja povremeno nadmašuje Dala. Ipak, iznoseći stav o ovoj knjizi pokušaću da se oslobodim upoređivanja s Dalom, iako je nesumnjivo da je Valijamsu i to donijelo prilično publiciteta.
Stela Saksbi je glavni lik romana; ona je (skoro pa) trinaestogodišnja djevojčica koja gubitkom roditelja postaje jedina nasljednica Saksbi vile i imanja. I kao da gubitak roditelja sam po sebi nije dovoljan, Stela ostaje na imanju sa užasnom tetkom Albertom koja po svaku cijenu želi da joj oduzme nasljedstvo.Obučena u komplet od tvida koji čine kratke pantalone i jakna, sa šeširom koje obično nose lovci i monoklom, tetka Alberta je veličanstveno i apsurdno odbojna, a njene kritike i prijetnje često začinjene čudnim rimama čine je nimalo simpatičnim, ali upečatljivim likom.
Tetka Alberta ima još odbojnijeg pernatog prijatelja – ogromnu bavarsku sovuljagu, ali i i Stela ima tajno, i pomalo sablasno, oružje u rukavu: uz pomoć nestašnog Čađa, duha iz dimnjaka, Stela je odlučna da ne dozvoli tetki da ispuni svoj zli naum. Glavni dio radnje odvija na imanju dok se njih četvoro vrte u krug, podstaknuti Stelinim pokušajima da se oslobodi iz zarobljeništva koje joj je tetka nametnula, a povremeno se u knjizi detaljno opisuju trikovi kojima je Alberta naučila Vagnera ili događaji koje povremeno napravi batler Gibon, koji u poznoj starosti, slijep i gluv, stvara urnebesne situacije (poput one u kojoj doručak u vidu saksije cvijeća služi u ormaru). Nesumnjivo važni dodaci priči su sjajne ilustracije Tonija Rosa bez kojih bi knjiga bila mnogo siromašnija. Tu su detaljni planovi prostorija i dimnjaka Saksbi vile, istaknute karakteristike glavnih likova i prateći crteži. Čini se da Ros nikada ne propušta priliku da doda zabavne detalje zahvaljujući kojima svaka stranica postaje upečatljivija. Upravo ova savršena kombinacija čini knjigu “Tetka grozna” svjetski popularnom.
Kada bismo morali da se odlučimo koja je glavna poruka knjiga onda je to sigurno da je podrška prijatelja – pa makar oni bili čudni (u ovom slučaju sablasni) važna i da sa njima lakše možemo prevazići probleme koji nas zadese.
I na kraju, pomenućemo ponovo sličnost sa Roaldom Dalom – nesumnjivo postoji, ali nama malo starijima Valijams teško može zamijeniti Dalovo mjesto. To naravno ne mijenja činjenicu da djeca širom svijeta uživaju u Valijamsovim knjigama, da je po knjizi „Tetka grozna“ u Velikoj Britaniji napravljena i pozorišna predstava i da je ova knjiga (bila) dugo prva na listama dječijih knjiga.
Aleksandra Vujisić
