08 Dec “Pisma od Djeda Mraza” – Dž. R. R. Tolkin“Pisma od Djeda Mraza” – Dž. R. R. Tolkin
Kad vam je otac čuveni Tolkin i svakog Božića posebno za vas osmišljava pisma koje vam navodno šalje Djeda Mraz – šta vam je više potrebno za divne uspomene na praznike iz djetinjstva?
Ako je suditi po ovim pismima onda su zaista njegova djeca: Džon, Majkl, Kristofer i Prisila imali magične praznike. Prvo pismo koje im je napisao Djeda Mraz stiglo je 1920. godine, a ona su nastavilo da stižu sve do 1944. kada je stigla posljednja koverta sa poštanskom markom Sjevernog pola.
Iako je prvo pismo bilo prilično kratko i u njemu se navodi da je omiljeni Djeda stiže sa Sjevernog pola u Oksford sa „zavežljajem igračaka“, kasnija pisma su postajala sve duža, složenija i toplija, sve dok nijesu prerasla u zbirku maštovitih i lijepo ilustrovanih priča.
Kritičari i teoretičari koji su proučavali Tolkinova djela smatraju da je upravo u ovim pričama prepunim Vilenjaka (kao što je njegov sekretar Ilbereth), Goblina (koji napadaju Bijelog medvjeda) i Crvenih patuljaka Tolkin krčio put djelima poput Gospodara prstenova. Nesumnjivo je da Gospodar prstenova sadrži mnoge od ovih fantastičnih elemenata, ali bez obzira na to da li su predstavljala njegovu najavu, Pisma od Djeda Mraza predstavljaju čaroliju samu po sebi, i to čaroliju punu očinske ljubavi koja stalno podsjeća djecu koliko je djetinjstvo magično. U njima sve ono svakodnevno pada u drugi plan, a zbivanja, sasvim nepretenciozno i prirodno, pokreću magična bića.
Ljepota ovog izdanja, koje sadrži fotografije mnogih pisama i koverti u kojima su stigli, zajedno sa originalnim crtežima jeste u njegovoj autentičnosti, ali i u tome da u pričama – pismima ne uživaju samo djeca. U ovoj knjizi ćete uživati bez obzira na to da li imate 7 ili 77 godina, većinom i zbog toga što su ovo drugačiji praznici od onih na koje smo navikli. Umjesto jurnjave, prekratkih susreta s najdražima, email ili viber poruka – ovdje vlada čarolija pisama kojima će pripovjedač prvo opčiniti sopstvenu, pa onda i svu ostalu djecu koja će pisma pročitati.
I tu se vraćamo na početak ovog teksta: Tolkinova djeca su zasigurno uživala u pismima, ali i u uzbuđenju koje su samo djeca istinski sposobna da osjete u „najljepše doba godine” – znajući da će ih čekati snijegom prekrivena pisma njihovog prijatelja sa Sjevernog pola. Jer vjerovati u čaroliju osnova je svakog zdravog odrastanja.
Aleksandra Vujisić